Historijat

Stoljetna opstojnost komorskog sistema

Povijesno iskustvo kazuje, da su komore, kao oblik udruživanja privrednika, posebno trgovaca, bankara i zanatlija, bile od velikog značaja za ukupan društveno-ekonomski razvoj svake zemlje. Ovakva udruženja u Evropi javljaju se polovinom desetog stoljeća nove ere, a određene oblike takvog udruživanja, poznavala je i antika.

Iz srednjovjekovnog razdoblja je očuvano puno dokaza snažne privredne i trgovačke aktivnosti, ali ne i nedvosmislenih znakova udruživanja trgovaca i obrtnika na teritoriji sadašnje Bosne i Hercegovine. U tom periodu nastale su širom Evrope cehovske zajednice.
U balkanskim zemljama pod osmanskom vlašću, udruženja trgovaca i zanatlija, poznata su kao esnafi. O snazi nekadašnje sarajevske esnafske republike, govori i činjenica, da je ona proizvodila više od četiri stotine različitih predmeta i trgovala diljem prostranog carstva, te sa važnim susjednim centrima kao što su: Beč, Trst, Dubrovnik, Solun, Ankona i dr…
Ove činjenice nepobitno govore da je u nekim oblicima komorsko djelovanje na ovim prostorima bilo prisutno mnogo ranije od vremena kojeg mi danas računamo kao početak nastanka komora u BiH i Sarajevu.

Prve ideje o osnivanju savremenog udruženja trgovaca i zanatlija, javljaju se u Sarajevu, početkom osamdesetih godina 19. stoljeća odmah nakon stabiliziranja austrougarske okupacione vlasti.

Izbori za Trgovačku i obrtničku komoru za Bosnu i Hercegovinu organizirani su 20. januara 1909. godine. Prva, konstituirajuća, skupština Komore održana je 14. septembra te godine, a poslovanje i organizacija administracije povjerena je pravnom savjetniku Bečke trgovačke i obrtničke komore, dr. Hermannu Sauteru. Za predsjednika Komore izabran je bankar Nikola Berković, za potpredsjednika, Ješua D. Salom, također bankar, te Ahmetaga Ramić, kazandžija.
O temeljitosti, ozbiljnosti i stručnosti s kojom su sarajevski i bosanskohercegovački privrednici pristupili organiziranju rada Komore i njenom aktivnom odnosu prema ekonomskim tokovima, te donošenju zakona i propisa, zorno pokazuju aktivnosti kojima je dat prioritet, kao što su: obrazovanje i stručno usavršavanje, uređenje kafedžijskog obrta, upotreba kantara i kantar-terezije u javnom prometu, a predložena je i zakonska osnova za donošenje mjeničnog zakona.
Propast Austro-Ugarske i nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, donio je velike promjene u svim oblastima života. Ipak, očuvan je kontinuitet rada i Trgovačko-obrtničke komore i pored niza teškoća da se komora konstituiše tokom ratnih i poslijeratnih zbivanja.
Trgovinsko-obrtnička komora za BiH u Kraljevini SHS/Jugoslaviji nastavlja djelovanje do 1932. godine, odnosno do formiranja industrijskih i zanatskih komora u Sarajevu i Banjoj Luci.
Te godine izvršena je tranzicija i utemeljen novi model komorskog sistema sa mrežom banovinskih trgovinsko-industrijskih i zanatskih komora.
Na temelju člana 393. i 394. Zakona o radnjama, Ministarski savjet Kraljevine donio je u avgustu 1932. posebnu Uredbu o trgovinskim industrijskim i zanatskim komorama. Nakon donošenja Uredbe o komorama, otvoren je postupak formiranja po dvije banovinske komore i to: trgovinsko-industrijske sa sjedištem u Sarajevu i Banjoj Luci, te zanatske, takođe, u Sarajevu i Banjoj Luci, koje su zamijenile dotadašnju Trgovačku i obrtničku komoru za BiH.

Za banovinske komore, koje po svom teritorijalnom obuhvatu i sadržaju rada pripadaju modelu regionalnih asocijacija, propisano je da pod trgovinsko-industrijske komore potpada trgovina i novčarstvo, ugostiteljstvo, pomorstvo, riječno brodarstvo i saobraćaj, te industrija i brodogradnja, rudarstvo i topioničarstvo. Oblast zanatstva sa svim strukama je data u nadležnost zanatskih komora. Članstvo u komorama bilo je obavezno za sva privredna društva.

U međuvremenu počinje Drugi Svjetski rat kojim je obuhvaćen i prostor BiH.
U novonastalom okruženju, za trgovinsko-industrijske i zanatske komore u Sarajevu i Banjoj Luci, ali i privredu okupiranog prostora Bosne i Hercegovine, nastaje težak i složen ratni period koji traje do maja 1945. godine, odnosno do poraza fašističkog režima i oslobođenja BiH i drugih krajeva nove Jugoslavije od okupacionih snaga.
Odmah po oslobođenju Sarajeva, već 15. aprila 1945. sastaju se članovi Udruženja industrijalaca u Sarajevu. Trgovinsko-industrijska komora Sarajevo u poratnoj godini nastojala je svoju aktivnost djelotvorno usmjeriti na rad privrednih udruženja, ali i na obnavljanje industrijskih i drugih preduzeća.
Prvi propis u formi rješenja kojim se Zanatska komora u Sarajevu preimenuje u „Zanatsku komoru za Bosnu i Hercegovinu“ nova vlast donijela je 25. aprila 1946. Područje njenog djelovanja je historijski teritorij NRBiH.
Drugi propis o spajanju područja trgovinsko-industrijskih komora Bosne i Herecegovine, donesen je 23.12.1946. godine. Propisom je ustanovljeno da Trgovinsko-industrijska komora u Sarajevu postaje Trgovinsko-industrijska komora za Bosnu i Hercegovinu, čije se djelovanje proteže na područje cijele NRBiH. Istom Uredbom (član 3.) ukinuta je Trgovinsko-industrijska komora Banjoj Luci nad kojom je provedena likvidacija. Imovinu, prava i obaveze Banjalučke komore preuzela je Trgovinsko-industrijska komora za Bosnu i Herecegovinu.
Donošenjem propisa o uspostavi Zanatske komore za BiH i Trgovinsko-industrijske komore za BiH, te imenovanjem organa, u NRBiH je konstituisan jedinstven komorski sistem za cijelo njeno područje.

Polovinom 1948. godine u Sarajevu je formirana i ispostava Trgovinske komore FNRJ. Zadatak Trgovinske komore Jugoslavije u BiH svodio se na registraciju izvoznika, izdavanje dokumenata iz oblasti vanjske trgovine, unapređenje privredne propagande i dr. Neposredno ili istovremeno sa organiziranjem ispostave Trgovinske komore FNRJ u Sarajevu, Vlada NRBiH donijela je Uredbu o ukidanju Trgovinske i industrijske komore za BiH u Sarajevu, sreskih i gradskih privrednih udruženja trgovaca, kao i drugih privrednih udruženja. Trgovinsko-industrijska komora za BiH stavljena je u likvidaciju, a njena imovina oduzeta i preimenovana u „opštenarodnu imovinu“.
Vlada NRBiH je sa Rješenjem o ukidanju Zanatske komore za BiH istovremeno donijela Uputstvo o zanatskim komorama, izboru i radu njihovih prvih skupština.
Uputstvom je uspostavljen novi sistem i mreža zanatskih komora u BiH. Mrežu zanatskih komora uz zanatsku komoru Narodne Republike Bosne i Hercegovine NRBiH, činio je veći broj sreskih zanatskih komora, među kojima su Sreska zanatska komora Sarajevo i Gradska zanatska komora Sarajevo.
Od 1950. na području BiH formiraju se strukovne privredne komore: zanatska, trgovinska, ugostiteljska, poljoprivredna, komora za industriju, rudarstvo i saobraćaj itd.
U strukovnim privrednim komorama je bilo obavezno članstvo kako na nivou NRBiH, tako i u pripadajućim sreskim komorama. Jedini izuzetak slobodnog članstva bio je u Komori za industriju, rudarstvo, građevinarstvo i saobraćaj NRBiH.
Njihova je uloga bila da pružaju stručnu pomoć i da podstiču svoje članove – preduzeća da blagovremeno donose planove razvoja, ali i da organima za planiranje i drugim organima sreza/grada Sarajeva prenesu zahtjeve i prijedloge privrede vezane za društvene planove i mjere ekonomske politike kojim se obezbjeđuju uslovi privređivanja i investiranja u privredi.
Misija sarajevskih strukovnih privrednih komora završena je na prelazu 1961/1962. i to u fazi uspona ukupnog društveno-ekonomskog razvoja grada/sreza/regije Sarajeva, kada reformski ekonomski procesi u osnovi poprimaju karakteristike relativno uspješne faze razvoja.
Početak većih promjena u sistemu bh. komorske organizacije i njihove misije u privredi, nakon 10-togodišnjeg funkcionisanja strukovnih komora, utemeljen je donošenjem saveznog Zakona o udruživanju i poslovnoj saradnji u privredi (2.7.1960.) a nešto kasnije i Zakona o obrazovanju jedinstvenih privrednih komora (29.5.1962.).
Na temelju saveznog zakona, u BiH je uspostavljen sistem i mreža jedinstvenih privrednih komora za nivo republike odnosno srezova koja će, uz neke naknadne unutrašnje teritorijalne promjene (smanjenje broja srezova i njihovo ukidanje), ostati na snazi do 1990., kada je utemeljen tržišni model od sedam privrednih komora regija i Privredna komora BiH.
Zakonom o obrazovanju jedinstvenih privrednih komora (»Službeni list FNRJ«, broj 22/62, od 30. maja 1962. godine), utvrđeno je da se dosadašnje komore i savezi komora iz oblasti privrede i zadružni savezi, osnovani za teritoriju Federacije, narodnih republika ili za područje srezova, spajaju u Saveznu privrednu komoru, republičke privredne komore, odnosno sreske privredne komore.
Prema tome, sa stupanjem na snagu tog zakona, prestale su funkcionisati strukovne komore za pojedine grane ili oblasti privrede i ustupile su mjesto privrednoj komori kao cjelini. Analogno tome, sa danom 26. decembra 1962. godine, konstituisana je Privredna komora Sreza Sarajevo, na čelu koje se nalazio predsjednik Komore, Danilo Štaka, potpredsjednik Ratko Radulović i sekretar Komore Hakija Muftić. Formirana Komora pokrivala je područje bivšeg Sreza Sarajevo, i egzistirala je do 1963. godine.
Privredna komora kao asocijacija privrede se aktivno uključila u procese za sprovođenje reforme privrednog sistema. Neposredni zadaci odnosili su se na izvršenje preračuna svih efekata i ocjena promjena u privrednom sistemu, te na rezultate poslovanja i položaj preduzeća.
Drugo, veoma aktualno pitanje koje proizlazi i koje se proteže u cijelom periodu provođenja reforme jeste uspostavljanje neposrednijih dugoročnijih odnosa između proizvodnih i prometnih organizacija.

Zlatno doba

Period od 1962. do 1972. godine ostaće u historiji kao još jedna od uspješnijih decenija za Sarajevo, pa i za BiH u 20. stoljeću, posebno kada je riječ o: pozitivnim privrednim procesima, početku izgradnje i integraciji moderne industrije i drugih kapaciteta, otvaranju razvoja naučno-istaživačkih i konstrukcionih kapaciteta, počecima primjene modernih tehnologija, širem izlasku na regionalna svjetska tržišta, utemeljenju i razvoju kapaciteta obrazovanja, posebno širenja mreže srednjih i visokih škola i dr.
Radi se o vremenskoj sekvenci u kojoj su nastavljeni procesi integracija u privredi. Realizovana su ili su pripremani projekti stvaranja korporacijsko-kombinatskih sistema, čija će snaga u sektoru metalske, mašinske, automobilske/motorne, drvne, prehrambeno-poljoprivredne i druge industrije, građenja i transporta Sarajeva ostaviti pečat uspješnih poslovnih kolektiva kao što su: Energoinvest, Unis, Famos, Šipad, Upi, Unioninvest, Hidrogradnja, Vranica, Centrotrans i drugi.

Glavnina inicijative za okrupnjavanje privrednih organizacija tekla je putem komore i to na bazi prethodnog detaljnijeg sagledavanja svih relevantnih i ekonomski opravdanih prednosti.
U maju 1972. godine donosi se novi Zakon o privrednim komorama (“Sl. list SRBiH”, br.16 ), kojim se obrazuje Privredna komora BiH, za teritoriju Republike, i osnovne privredne komore, za područja više opština.
Na osnovu tog Zakona obrazovana je Osnovna privredna komora Sarajevo, sa sjedištem u Sarajevu, koja je djelovala na početku na području 24 opštine, a kasnije na području 26 opština (10 gradskih i 16 vangradskih).
U novembru 1990. godine (Sl. novine SRBiH br. 33), usvojen je novi Zakon o privrednim komorama u BiH kojim je obrazovana Privredna komora BiH i sedam regionalnih privrednih komora (Banja Luka, Bihać, Doboj, Mostar, Sarajevo, Tuzla i Zenica). Na osnovu tog zakona obrazovana je Privredna komora regije Sarajevo, sa istim područjem djelovanja kao i do tada. Međutim, pored promjene naziva, mnogo značajnije promjene nastaju u metodu i sadržaju rada Komore. Novim Zakonom o privrednim komorama željele su se postići promjene u smislu stvaranja osnove za prelazak na način i sadržaj rada privrednih komora koji će biti primjeren tržišnim uvjetima privređivanja.
Period od 1991. godine smatra se prekretnicom u dotadašnjem načinu vođenja dogovorne ekonomije i prelaska na tržišni način privređivanja, a vremenski se poklapa i sa izborom Ante Markovića za predjednika Saveznog Izvršnog Vijeća.
To je period kada se na prostoru bivše Jugoslavije napuštaju elementi dogovorne ekonomije (tržišno-planske privrede), a država donosi novi zakon o preduzećima koji uvodi dioničarska društva kao osnovni oblik organizacije privrede. Donosi se novi Zakon o preduzećima i novi Zakon o komorskom sistemu u BiH, te komore dobijaju novu znatno složeniju ulogu kao asocijacija privrede.
Stoga Privredna komora regije Sarajevo usmjerava svoju aktivnost i prilagođava svoju organizaciju novom modelu djelovanja. Međutim, događaji koji su slijedili, a naročito agresija na BiH, prekinuli su ovu aktivnost Komore, ali će se ona intenzivno nastaviti u postratnom periodu, tj. od 1995. godine.

Ratna razaranja

Praktično Komora je sačuvala svoj identitet kroz stalnu aktivnost tokom cijelog ratnog perioda.
U 1995. godini Privredna komora regije Sarajevo je prilagodila svoje ustrojstvo, tako da je svoje djelovanje teritorijalno prilagodila prostoru Sarajeva, iako je zadržala naziv koji je ustanovljen važećim Zakonom o privrednim komorama.
Novom šemom organizacije Komore Upravni odbor je preuzeo funkciju Skupštine Komore u prelaznom periodu do donošenja novog zakona.

Oporavak privrede i komorskog sistema

U periodu od 1995. do 2008. godine došlo je do krupnih promjena i progresa u organizacionom i kadrovskom ustrojstvu Komore. U to vrijeme Komora je davala punu podršku obnovi privrede upućivanjem prijedloga vlastima za uspostavljanje povoljnijeg privrednog ambijenta. Istovremeno, Komora je intezivno radila na uspostavljanju saradnje sa drugim komorama, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Sa jednim brojem stranih privrednih komora sklopljeni su sporazumi o saradnji, a u sklopu njihove realizacije organizovan je veliki broj privrednih susreta domaćih sa stranim partnerima. U tim i sličnim manifestacijama Komora je posebno ukazivala na mogućnosti stranih ulaganja u privredu Kantona Sarajevo, kako bi se što brže obnovila privreda, otvorio veći broj radnih mjesta i povećao izvoz.
Sve ove aktivnosti Komora je realizirala u vrlo teškim uvjetima. I pored niza drugih otežavajućih okolnosti za rad, Komora je u periodu 1995-2001. godine aktom o mobilizaciji bila izmještena iz svoje zgrade u devastirani prostor zgrade bivših DPO na Skenderiji. Godine 2001. Komora se vraća u svoju obnovljenu zgradu i nastavlja sa radom.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je na sjednici Predstavničkog doma 8, 9. i 29. jula 1998. godine i na sjednici Doma naroda 30. jula 1998. godine, donio novi Zakon o privrednim komorama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ovim zakonom obrazovana je Privredna komora Federacije Bosne i Hercegovine i privredne komore za područje kantona-županija, njih deset ukupno. Prema novom zakonu Komora dotadašnja Privredna komora regije Sarajevo transformisala se u Privrednu komoru Kantona Sarajevo, čime je njeno teritorijalno djelovanje određeno granicama Kantona Sarajevo koji je definisan Dejtonskim sporazumom.
Od toga perioda pa sve do danas Privredna komora Kantona Sarajevo je stalno unapređivala svoju organizaciju, metod i sadržaj rada, prilagođavajući se savremenim standardima rada sličnih asocijacija u Evropi i svijetu.
Prva je komora u Jugoistočnoj Evropi koja je primijenila sistem upravljanja kvalitetom u skladu sa ISO 9001:2000 i prva u BiH koja je primijenila međunarodne ISO standarde u svom radu, a maja 2001. godine Komori je i zvanično uručen certifikat od renomirane kuće Det Norske Veritas.
Godine 2003. Svjetska banka, kao i Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, u sklopu dokumenta 50 ekonomskih reformi, kao jednu od mjera je odredio i ukidanje obaveznosti članstva u komorama.
Uvođenjem dobrovoljnog članstva u komorama, u potpunosti se mijenja koncept organizacije i rada.
Komora je još u 2003. godini među prvim institucijama u BiH otpočela sa pripremama i aktivnostima koje se odnose na ispunjenje zahtjeva privrednih društava za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. U sklopu tih aktivnosti učestvovala je u Projektu „PARTNERS“ koji je pokrenula Eurokomora 2004. godine.
Radni tim Komore je krajem 2005. godine izradio dokument “Strateški plan razvoja Privredne komore Kantona Sarajevo” u procesu pridruživanja EU”. Ovaj dokument sadrži ciljeve, viziju, misiju, te strategiju koja će se primijeniti u ostvarenju zacrtanih ciljeva i na osnovu njega su inovirana razvojna dokumenta Komore.
Novembra 2005. godine usvojen je Kodeks poslovne etike kojim su ustanovljena pravila etičkog ponašanja članova Komore, koja će omogućiti poslovnim ljudima da lakše, bolje i efikasnije posluju.
Na Petom kongresu svjetskih komora (5th World Chambers Congress) u julu 2007. godine u Istanbulu, na kojem je održano i „Svjetsko takmičenje komora” Privredna komora Kantona Sarajevo je osvojila prvo mjesto u kategoriji «najbolji projekat zemalja u razvoju», Ova nagrada je ustanovljena 2007. godine i dodijeljena je za najuspješnije poslovanje u posebnim uvjetima i specifičnom poslovnom okruženju.
Od novembra 2007. do marta 2010. godine Komora je realizovala projekat „Razvoj i unapređenje konkurentnosti malih i srednjih preduzeća na polju povećanja energetske efikasnosti” koji je finansirala Evropska komisija i jedna je od prvih institucija u BiH koja je shvatila potrebu reagovanja na globalne klimatske promjene i u tom kontekstu zahtjev za povećanje energetske efikasnosti.

Privredne komore u Federaciji BiH danas

Nakon svih ovih stotinu godina, Privredna komora Kantona Sarajevo je dokazala da je njen doprinos razvoju Sarajeva i Bosne i Hercegovine bio izuzetno značajan.
Danas je u Komoru učlanjeno preko 300 dobrovoljnih članova među kojima su najistaknutije kompanije, čiji značaj prevazilazi granice Kantona, pa i BiH i koje čine preko 60% ekonomske snage Kantona Sarajevo. U organima i tijelima Komore aktivno sudjeluje preko 250 predstavnika članova Komore, ali i drugih institucija, od kojih treba spomenuti Akademiju nauka i umjetnosti BiH i Univerzitet u Sarajevu iz čijih redova je konstituisan Savjet Komore koji broji 15 članova.
I pored toga što se trenutno bori za opstanak, Privredna komora Kantona Sarajevo danas je moderna, dobro organizovana nevladina i nezavisna asocijacija privrede sa misijom, da daje podršku razvoju biznisa pružanjem kvalitetnih usluga članovima i drugim subjektima i razvija partnerske odnose sa državnim organima s ciljem izgradnje povoljnog privrednog ambijenta.
Naime, od uvođenja dobrovoljnog članstva 2004. godine, Privredna komora Kantona Sarajevo stalno se suočava sa teškoćama u finansiranju i djeluje u veoma teškim uvjetima i to u situaciji kada je najpotrebnija svojim članovima-privrednim društvima, u podršci ublažavanja posljedica svjetske ekonomske krize i teške recesije. Komora je u više navrata upućivala apel Vladi Federacije BiH da se iznađu odgovarajuća zakonska rješenja, kako bi se sačuvalo i povećalo članstvo Komore i osiguralo finansiranje rada Komore.
Nažalost, značaj Komore je od sadašnjih vlasti u FBiH pogrešno shvaćen i njena uloga je marginalizirana za razliku od drugih strukovnih komora koje su također zakonom formirane u FBiH, kao i komora u okruženju.
No, i pored toga Privredna komora Kantona Sarajevo je mjesto gdje se privrednici dogovaraju o unapređenju uvjeta za efikasnije privređivanje i povećanje konkurentske sposobnosti njihovih kompanija na putu Bosne i Hercegovine za ulazak u članstvo Evropske unije.